|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
I'm walking in the air
[One-night butterfly]
16
zaljubljena?
[uskoro neću biti *fingers crossed*]
slobodno vrijeme?
ne znam za to.
ja samo uživam u ovome:
pisanje
glazba
električna gitara
skate
informatika
knjige
I know it seem hard sometimes but remember one thing. Through every dark night, there's a bright day after that. So no matter how hard it get, stick your chest out, keep your head up and handle it.
2Pac
Ich weiß nicht wie du heißt
Doch ich weiß dass es dich gibt
Ich weiß dass irgendwann
irgendwer mich liebt
Rammstein
If I only could,
Make a deal with God,
And get him to swap our places...
Placebo
Just want one thing
Just to play the king
But the castle crumbled
And you've left with just a name
Metallica
Layout: nameless
Adjustment: murderscene
|
|
petak, 26.06.2009.
The lights are blue
Napomena: Ovo nije post kakav inače pišem. Slobodno pojačajte solo gitare koja vam svira na maksimum. Jer nije bitno što pišem. Jer uvijek tako kažem. Jer uvijek sve završi drugačije.
Iskreno, ja nikad nisam voljela romantične komedije. To mi se činilo totalno bezveze. I još uvijek mi je. Jer uvijek sve završi fakin happy endom. Uvijek. Eventualna iznimka je ako jedan od likova nestane usred filma a da se NE pojavi na kraju.
Zašto se onda danas spremam pogledati JOŠ jednu?
Zar jedna nije bila dovoljna?
Pristali smo na dogovor. Ako bude, bit će. I onda neće biti. To je uvijek tako.
Zašto sam danas večerala obrok bez rajčice? Zašto ju nisam svejedno donijela jer mi je tako bolje jelo?
Stojim ispred kuće. Kiša je padala sasvim samouvjereno, imala je zaštitu grmljavine. Lovila sam riječi po praznom zraku. Već određeno vrijeme nemam inspiraciju za nešto osjećajno, kako to inače radim. Što se sada događa?
Pa ovo čudo od djeteta više nema ništa u sebi. Potpuno je prazno, prepuno rupa koje se ne krpaju ni najtvrđim metalom. Netočno. Očito se krpaju jer sam tvrda ko kamen. Sasvim bez ikakvih emocija po pitanju bilo čega. Zatvorila sam se baš onako kako sam mislila da će se dogoditi. I sad kad je tu, potpuno nijema, ne odgovaram nikome. Opet šutim po cijele dane, govorim mimikom. Sutra ću se slomiti pred prijateljicom i priznat sve. Nemam pojma što sam postala, ali moje srce je metalna opruga za koju, ako se i primiš, opećeš se. Valjda zato ne želim nikog, ili nemam nikog, ili mi nitko ne treba, ili lažem sebi cijelo vrijeme.
Prebolila sam sve što se dalo. Znam da mi ne bi bilo drago kad bi vidjela tog čovjeka zadnjeg, ali bi prošla potpuno hladno i to je odlično. To je znak da mi nije stalo. A je. Stalo mi je do njega kao do običnog prijatelja. Znam da će moje srce spustiti to još do običnog prolaznika.
A ono što me drži je neko maštanje, sanjarenje koje nema veze sa ičim na ovom svijetu. Jer je izmišljeno. I nema nade da preživi u ovom satu, danu, mjesecu, godini, svijetu, svemiru. Zaklopim oči i odem u sasvim druge vode od realnog. Ne želim zapesti u nekom odvratnom uglu sanjareći da me spašava neki fiktivni lik super-junaka. Do tog još nisam došla.
Nikad to još nisam radila. Nije bilo potrebe... ima li je sada?
Ipak, nisam ovo počela pisat u smislu da završim na nekim opisivanjima gdje moj um odlazi nakon svakog dana. Ili za vrijeme jednog.
Nešto me tjera da se promijenim. Nešto me tjera da odem iz ovog svijeta i posvetim se onom koji nikada nisam željela poznavati jer nije bio moj. Sada kada ga još uvijek nemam, mislim da je bolje odustati.
I odustala sam.
Ostat ću ovo što jesam. Vjerojatno ću još jednom riskirat sve kao i uvijek.
Kak si?
a evo ide nekako
Lie. Laž. Kako god hoćete.
A i ta osoba nije ništa posebno da idem objašnjavat svoje stanje. I ne da mi se.
Jesam li ovo ja?
Nemam pojma što se događa.
Nije ovo vrijeme vani. Ne bih pisala da jest.
| 23:24 |
Komentari (6) |
On/Off |
Print |
# |
|
|
